Hrvatski tekstil kroz povijest

Sažetak

Na području današnje Hrvatske rukotvorska izrada tekstila datira od dalekog pretpovijesnog doba. Dolaskom Hrvata u današnju postojbinu prožimaju se utjecaji zatečene kulture i staroslavenske baštine koju su oni donijeli sa sobom, što se odražava i na tekstilno rukotvorstvo. Glavne tekstilne sirovine su biljna vlakna od lana i konoplje (ravničarski krajevi) te brnistre (primorski krajevi), a u brdovitim područjima, gdje se stanovništvo pretežito bavi stočarstvom, to je vuna. U pretpovijesno i antičko doba tkalo se na uspravnim stanovima, a dolaskom Hrvata prevladava primjena tkalačkog stana s horizontalnom osnovom. Izrađuju se jednostavne tkanine u platnenom vezu (platno, sukno), ali i raznoliko ukrašene tkanine brojnim drugim prijebornim tehnikama, a i čipka. Rukotvorska izrada tekstila prevladava vijekovima i u većem obimu traje do sredine 20. st. Manufakturna proizvodnja počinje u Dubrovniku oko 1400. i traje do 1600. g., a potom se gasi. Visokokvalitetna vunena sukna, zaštićena čak originalnim znakom kvalitete, u to doba izrađena u Dubrovniku prodaju se na cijelom Balkanskom poluotoku i u Mlecima. U ostalim dijelovima Hrvatske manufakturna proizvodnja tekstila razvija se u 18. i traje do 19. st., kada se intenzivnije razvija industrijska proizvodnja. Poslije I. svj. rata dolazi do naglog razvoja tekstilne i odjevne industrije, te su danas, s 19,4 %-tnim udjelom izvoza u cjelokupnoj industriji i rudarstvu, te industrijske grane najveći izvoznici u Republici Hrvatskoj.