Dizajn i tehnologija tekstila - dva suprotstavljena pola?

Sažetak

Mašta tekstilnog umjetnika nije ograničena praktičnim problemima tijekom samog umjetničkog stvaranja. Za umjetničko djelo na tekstilu nije potrebno nikakvo posebno znanje o tekstilu niti umijeće rada s tekstilom. U svom eksperimentalnom tekstilnom radu modni dizajner (dizajner tekstila ili stilist) može povezati umjetničku vrijednost, temeljno znanje o tekstilu i iskustvo u složeniji oblik umjetničkog djela na tekstilu, koje još uvijek ne mora imati neku funkcionalnu vrijednost, no u kojim tekstilna tehnologija ipak mora biti uključena. Industrijski dizajner tekstila ili odjeće mora obavljati svoj posao unutar ograničenja koja mu postavlja sirovina, tehnologija kojom raspolaže i tržište. U njegovom se slučaju ideja “na papiru” mora pretvoriti u korisni tekstilni proizvod koji mora zadovoljiti početnu potrebu kupaca, odnosno uporabnu namjenu proizvoda. Inženjer tekstila mora biti svjestan tih tehnoloških ograničenja; on ih mora predvidjeti i kontrolirati, te prilagoditi tehnološke mogućnosti prijedlogu dizajnera. Iz takvog pojednostavljenja moglo bi se zaključiti da dizajn i tehnologija u stvarnosti predstavljaju dva suprotstavljena pola. No, zbog svojstvenog oblika i uporabnih implikacija, koristan tekstilni proizvod može se stvoriti tek suradnjom stručnog tima na području dizajna tekstila, tehnologiji marketinga.