Pročišćavanje otpadnih voda bojadisaonice fizikalno-kemijskom metodom i biosorpcijom - mogućnost recikliranja vode

Sažetak

Rastući trend upotrebe reaktivnih bojila u procesima oplemenjivanja tekstila u mokrom stanju uzročnik je neodrživog povećanja primjene soli kao osnovnog pomoćnog sredstva. Stoga su izbor metode pročišćavanja otpadnih obojenih voda, te ponovna upotreba dijela pročišćene tehnološke vode, uz određivanje sadržaja elektrolita, postali ekonomski i ekološki važni parametri. Ovoj problematici u radu je pristupljeno sustavno, od laboratorijski simuliranih procesa bojadisanja do prikupljanja sintetičkih otpadnih voda bojadisaonice, koje su pročišćavane primjenom dviju metoda, koagulacije/flokulacije i biosorpcije. Mogućnost ponovne upotrebe dijela pročišćenih tehnoloških voda temeljena je na kontinuiranoj kontroli kvalitete vode (praćenje standardiziranih parametara kvalitete vode: SAK, BPK5, KPK, električna vodljivost) i primjeni matematičkih modela ovisnosti izmjerene električne vodljivosti o sadržaju elektrolita. Dobivena je mogućnost uštede elektrolita do 10 %, ovisno o vođenju tehnološkog procesa bojadisanja i izbora metode pročišćavanja. Bez obzira na kemijsku konstituciju bojila, dobiven je visok stupanj obezbojenja za obje primijenjene metode. Odnos između određivanih bioloških parametara otpadnih voda BPK5 i KPK upućuje na veću prihvatljivost biološke metode biosorpcije (smanjenje BPK5 i KPK vrijednosti do 75 %), te nameće primjenu ove metode za slučajeve ispuštanja otpadnih voda u vodne prijamnike, dok je kod primjene procesa koagulacije/flokulacije zabilježena veća koncentracija zaostale soli. Metodom biosorpcije moguće je ukloniti i do 80 % elektrolita, koagulacijom/flokulacijom tek 30 %.