Tržište i konkurencija hrvatske tekstilne i odjevne industrije

Sažetak

Tekstilna i odjevna industrija Hrvatske već se duži niz godina nalazi u krizi. Tržišta na kojima posluju hrvatska tekstilna i odjevna poduzeća su tržišta zemalja Europske unije, a ona postaju sve kompleksnija. Ključni problem s kojim se suočavaju hrvatska tekstilna i odjevna poduzeća je struktura izvoza, koja se većinom svodi na izvoz rada i proizvodnih usluga, a ne izvoz proizvoda. S obzirom na to da je rad tek jedan od elemenata odjevnog predmeta, njega je lako imitirati i supstituirati. Upravo se to dogodilo hrvatskim tekstilcima, budući su njihovi bivši nalogodavci jeftiniji rad pronašli na tržištima Istočne Europe i Jugozapadne Azije. Tako se stvara veliki pritisak na smanjenje cijene rada, s jedne strane, te rast realnih troškova proizvodnje uzrokovan rastom standarda u Republici Hrvatskoj, s druge strane, to dovodi do stanja u kojem je izuzetno teško poslovati profitabilno, jer je sve teže pronaći kvalitetne ljudske potencijale, bilo radnike u proizvodnji, bilo menadžment. Usmjerenost na troškovna vodstvo najčešće vodi u sporiju ili bržu propast budući da ono kao posljedicu ima dezinvestiranje uzrokovano malom ili gotovo nikakvom profitabilnošću poduzeća. Istovremeno, hrvatska tekstilna i odjevna industrija mora se suočiti s činjenicom da ne postoje prepoznatljivi hrvatski tekstilni i odjevni proizvodi koje bi odlikovala poznatost marke ili dodane kvalitete. Posljedica toga je istovremeni pad prodaje na domaćem tržištu, a razvoj vlastite marke i postojanje vlastite distribucije ponekad je preveliki zalogaj za većinu tekstilnih i odjevnih poduzeća.