O metodama određivanja bojadisarskih svojstava poliesterskih vlakana

Sažetak

Usporedba bojadisarskih svojstava poliesterskih vlakana različitih proizvođača provedena je bojadisanjem s disperznim bojilom (Orbodispers plava S-BGL) u ovisnosti o temperaturi bojadisanja s kerijerom i bez kerijera. Za praćenje količine bojila u vlaknu, odnosno dubine obojenja korištene su i uspoređivane dvije metode: ekstrakcija bojila s vlakna s NN’dimetilformamidom i snimanje remisionih spektara obojenih uzoraka. Dokazano je da analitička metoda skidanja bojila s obojenih uzoraka s NN’dimetilformamidom nije pouzdana ako se bojadisanje provodi uz prisustvo kerijera. Metoda snimanja remisionih spektara je pouzdana neovisno o primjenjenoj metodi bojadisanja (s kerijerom i bez kerijera). Rezultati pokazuju da se razlike među ispitivanim poliesterskim vlaknima mogu dobiti ako se bojadiše na temperaturi od 100 °C. Razlike u dubini obojenja ispitivanih uzoraka postaju minimalne na temperaturi od 115 °C i više. Razlike su minimalne i na temperaturi od 105 °C ako se bojadisanje provodi s kerijerom. Dobiveno je da su od tri ispitivana poliesterska vlakna (Vartilen, Grilen, Maklen) Vartilen i Grilen osjetljiva na utjecaj temperature bojadisanja, dok Maklen ima izrazitu sposobnost primanja bojila već na temperaturi bojadisanja od 100 °C.